Održivost hrvatske sredozemne poljoprivrede

Hrvatska poljoprivreda proizvodi hranu na razini 30 posto one Europske Unije te doprinosi tek 7,2 posto u hrvatskom BDP-u. Unatoč slabim statistikama, Hrvati se diče svojim prehrambenim proizvodima. Pri vrhu smo po broju zaštićenih proizvoda u EU, a velik je broj njih iz sredozemnog podneblja. Ipak, nova društvena paradigma, nastala zbog pandemije, tjera na promišljanje održivih poljoprivrednih politika, u skladu s Europskim zelenim planom i Ciljevima održivog razvoja (SDGs 2030). Za Hrvatsku to je izazov s obzirom da je zemlja kontinentalnog i mediteranskog podneblja. I dok se o ribarstvu mnogo priča, za hrvatski sredozemni agrar nema mnogo razvijenih strategija (samo)održivosti. Zbog toga je Institut za europske i globalizacijske studije u suorganizaciji s Ministarstvom poljoprivrede RH u Splitu 2. srpnja održao jednodnevni međunarodni skup AGROMED – prvi Mediteranski poljoprivredni forum.

Mediteran je zajednički prostor življenja naroda i kultura Bliskog istoka, Sjeverne Afrike i Južne Europe s posebnim naglaskom na poljoprivredne kulture, kao što su grožđe, smokva, maslina, maslinovo ulje, ribarstvo, stočarstvo. Prostor je to i zajedničkih poljoprivrednih izazova kao što su klimatske promjene, pandemije, ekonomske krize. Istodobno, institucionalni pristupi moraju sadržavati i mala i srednja poljoprivredna gospodarstva, kako to regionalno čini Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO) u Albaniji, Turskoj i Egiptu. Mediteran je prostor zajedničkog identiteta u čijem se kultiviranom krajoliku odražava zajednička ekoregija, sa svojim podregionalnim specifičnostima, otkud proizlazi i ideja za potrebom samoodrživosti mediteranskoga poljoprivrednog područja.

Izvor Pixabay

Ona traži državnu i institucionalnu potporu kroz promidžbu i zajedničku sliku Mediterana. Sam proizvod ima povijest, lokalnu važnost i proizvodni proces koji je pošten, čist i prepoznatljiv. Utjecaj je akademske zajednice i nevladinih udruga ovdje presudan, kako je to slučaj sa Slow Food International i Sveučilištem gastronomskih znanosti u Italiji.

Mediteran je brend koji sadrži mnogobrojne poljoprivredne proizvode. U hrvatskoj mediteranskoj mikroregiji brendiranje se tek počinje razvijati na temelju učenja i izbjegavanja pogrešaka u budućnosti. Kao turistička zemlja na Mediteranu, Hrvatska je na prekretnici probijanja svojim brendiranim proizvodima, u čemu je važna sinergija udruženja, ideja, promotivnih agencija, sveučilišta, Hrvatske gospodarske komore i Ministarstva poljoprivrede. U toj sinergiji najvažnije su regionalne organizacije proizvođača, kao što su udruženja Vino Dalmacije i Vinistra na području hrvatskog Mediterana i isto tako u unutrašnjosti udruženja Graševina Croatica i Bregovita Hrvatska. Djelovanje Vinistre najbolje je pokazalo snagu takva djelovanja.

Mediteran je područje trajnih izazova, koji se osjećaju i u Hrvatskoj. Zemljišna politika, pitanje gospodarenja vodom, nedovoljno razvijena svijest o udruživanju proizvođača, depopulacija ruralnog prostora, prijenos znanja na proizvodnju i intenzivnije uključivanje sveučilišta i znanstvenih instituta u realnu proizvodnju te položaj poljoprivrednika u odnosu na druga zanimanja od posebne su važnosti za očuvanje i napredak poljoprivredne proizvodnje na području primorske (mediteranske) Hrvatske.

Ovdje se Hrvatska suočava s nizom poteškoća, kao što su zapuštena poljoprivredna zemljišta (za što bi valjalo uvesti i naknade), kao i stalno smanjivanje obrađenih površina. Ukoliko Hrvatska želi biti, primjerice, poznata po maslinovu ulju, ona treba i količine, a povijest nam kazuje koliko je maslinarstvo bilo razvijenije prije pedesetak godina u odnosu na danas, kada je Hrvatska na pragu postanka maslinarskom silom.